Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara

Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara

 

Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara
i vojskovođa. Njegova slava nije ostala samo na prostorima arap­skog svijeta nego je dosegla i do Evrope. On je bio taj koji je živio u doba krstaša u Palestini, protiv kojih je vodio borbu i na kraju izvojevao pobjedu nad njima, te ih protjerao iz islamskih zemalja.
Naime, evropski kraljevi su mobilisali svoje vojske iz raznih krajeva Evrope, i usmjerili ih na Palestinu, tvrdeći da muslimani sprječavaju kršćanske hodočasnike da posjete njihova sveta mjesta. Međutim, njihove tvrdnje bile su čista laž, jer su crkve bile otvorene i dostupne svima onima koji su ih željeli posjetiti, bez da ih muslimani ometaju u tome. Ali, krstaši nisu došli u ova područja iz tog razloga nego zbog nečeg drugog…
Krstaški pohodi su trajali stotinama godina tokom kojih su oni osvojili dijelove zemalja Šama u koje spadaju Sirija, Liban, Jordan i Palestina. Onda su svoje snage usmjerili na osvajanje Bejtul- Makdisa (Jerusalema).
Muslimani su se borili protiv krstaša dugo vremena kako bi ih protjerali sa područja koja su okupirali. Salahuddin je uspio da im nanese težak poraz u poznatoj bici kod Hittina na sjeveru Palestine. Takođe je uspio da 1187. god. Povrati Bejtul- Makdis iz ruku krstaša. Time je zatvorena posljednja stranica u vezi s okupacijom svetih mjesta od strane krstaša, nakon čega su počeli da se bespovratno vraćaju u svoje zemlje.
Prenesen je i jedan događaj koji se zbio između Salahuddina i kralja Ričarda Lavljeg Srca, koji je samo jedan primjer onoga što je krasilo Salahuddina od plemenitih svojstava i lijepog odgoja. Bio je dobar i plemenit i volio je činiti dobra djela, te nije pravio razliku između ugled­nika i običnog podanika.
Sada ćemo navesti slučaj susreta između Salahuddina i kralja Ričarda, onako kako se on i zbio:
Poznato nam je da su se između njih dvojice vodile mnoge bitke, a muslimanski vojnici su se borili protiv neprijatelja s velikom hrabrošću i požrtvovanjem, kako bi ih protjerali sa područja islamskih zemalja. Kada su se krstaši zamorili, tražili su primirje od muslimana, pa je pred Salahuddinom bila odluka ili da nastavi rat ili da prihvati primirje.
Naposlijetku, i pored toga što je ostvario pobjede u većini bitaka koje je vodio, sklopio je prim­irje sa Ričardom.
Nekoliko žena iz Ričardove familije željele su da posjete crkvu koja je bila na području koje su kontrolisali muslimani, pa su zatražile od Salahuddina dozvolu za to. On im je to dozvolio i na njihovom putu do crkve nijedan vojnik im nije pravio smetnje. Kada su bile u povratku do Salahuddinovih ušiju dopriješe njihove riječi daje Ričard bolestan od groznice koja gaje pogodila.
Salahuddinu je bilo vrlo lahko da ponovo otpočne borbu, koristeći ovu Ričardovu bolest i nepostojanje dostojnog vojskovođe koji bi ga zamijenio. Međutim, njegova čast i plemenitost nije mu dozvolila da iznevjeri primirje.
Salahuddin pozva nekoliko ljekara i obavi­jesti ih o Ričardovoj bolesti od groznice, a arapski ljekari su se u to vrijeme isticali i prednjačili u medicini. On im je naredio da načine lijek za Ričarda. Potom je Salahuddin uzeo lijek sa sobom i uputio se prema Ričardovom logru, i to u prat­nji svoga sluge i preobučen u odjeću ljekara. Kada je stigao do Ričardovog logora obratio se čuva­rima:
“Ja sam Ijekar i došao sam da liječim vašeg kralja!” Ali, krstaši ne povjerovaše u njegove riječi, nego povikaše:
“Salahuddin ne bi nikada poslao ljekara da liječi Ričarda. Ti si došao samo da ubiješ našeg kralja!” I spriječiše ga da uđe kod kralja.
Međutim, Ričard mu dozvoli da uđe rekavši onima koji su bili oko njega:
“Ja ću sigurno umrijeti ako mi ljekar ne da kakav lijek. Uvedite ga, možda će mi dati lijek od koga ću ozdraviti!”
Tri dana nakon početka uzimanja lijeka groznica nestade, a ljekar ode ne otkrivši ko je on zapravo.
Dvije vojske su se nakon toga sukobile u nekoliko bitaka. Ričard je potom slučajno doznao ko je zapravo bio onaj ljekar, i obznanio je da više ne želi da se bori protiv Salahuddinove vojske, rekavši:
“Ja se ne mogu boriti protiv onoga ko mi je spasio život. Kako da mi bude drago da ubijem onoga ko me spasio smrti?”
Ričard po drugi put sklopi primirje sa Salahuddinom i krenu za svoju zemlju Englesku. Na svom putu morao je proći kroz Francusku, čiji gaje kralj pomagao u Palestini. Francuski kralj ne učini ništa drugo do hapšenja Ričarda. Kada su stanovnici Engleske čuli šta se desilo njihovom kralju platiše ogromnu svotu novca za njegov otkup. Pogledajte razliku između ponašanja Salahuddina i ponašanja kralja Francuske! Salahuddinovi postupci su odisali milostivošću i tolerancijom što mu je nalagala njegova uzvišena vjera!