Islam i nauka -Vatra Hidžaza doseže Basru (Zaglul en-Nedždžar)

Islam i nauka -Vatra Hidžaza doseže Basru (Zaglul en-Nedždžar)

 

Ebu-Hurejre, r. a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Neće nastupiti Čas sve dok vatra ne iziđe iz zemlje Hidžaza i ne osvijetli vratove kamila u Basri. “

Objašnjenje hadisa:

Ovaj hadis se odnosi na značajnu naučnu činjenicu povezanu sa oblasti Hidžaza (na Arabijskom poluostrvu), koja je otkrivena tek sredinom dvadesetog stoljeća, kada su geolozi počeli da cr­taju geološku kartu Arabijskog poluostrva. Ova karta je pokaza­la vulkansku izlučevinu (stjenovite fragmente i druge materijale izbačene iz vulkana) i lavu uz cijelu zapadnu obalu Arabijskog poluostrva. Ono se širi od Adena na jugu do Sirijskih visija na sjeveru, prelazi zemlju Hidžaza, Jordana i Palestine, prekrivajući svo ovo područje, za koje je procijenjeno da iznosi oko 180.000 km, i formirajući jedno od najvažnijih područja trenutne vul­kanske aktivnosti na svijetu.
Polovina ovog područja koja sadrži vulkanske izlučevine leži u zemlji Hidžaza (oko 90.000 km²) na kojoj postoji preko 13 područja lave. Većina ovih područja lave šire se uz istočnu obalu Crvenog mora, dubine koja varira između 150 do 200 km unu­tar Hidžaza. Vjeruje se da je lava prošla kroz brojna rasijedanja koja su paralelna sa smjerom Crvenoga mora, i sa kratera (otvo­ra) stotina vulkana na zapadu Hidžaza. Također se vjeruje da su ova rasijedanja i vulkani aktivni otkako su formirani pa sve do sada. Osim toga, tokom perioda aktivnosti ovi vulkani su pro- uzrokovali mnoge zemljotrese. Dim i vruća para su viđeni kako izlaze iz nekih od ovih vulkanskih kratera. Trinaest polja lave su smještena od juga do sjevera sljedećim redom: Es-Sirah, El-Birk, El-Bekum, En-Nevasf, Heden, El-Kešb, Raht, Ebu-Nar, Hajber, Išara, El-‘Ajrad, Eš-Sama, El-Hammad, kao i brojni drugi mali hirrati.
Medina se nalazi između lavinog polja Raht na jugu i lavinog polja Hajber na sjeveru. Lavino polje Raht se širi između Medine na sjeveru i doline Fatima na jugu, blizu Meke, preko područja oko 310 km u dužini i u prosjeku 60 km u širini, prekrivaju­ći tako područje od 19.830 km², prosječne dubine od 100 m, premda u nekim područjima ono može doseći i do 400 m.
U samom lavinom polju Raht postoji više od 700 vulkanskih kratera. Sjeverni dio lavinog polja, koji direktno pada na jug Me­dine, najaktivniji je dio ovog lavinog područja, jer je imalo više od trinaest vulkanskih erupcija i izbacivanja lave u posljednjih 15.000 godina (u prosjeku jedna vulkanska erupcija svakih 400 godina). Jedna od ovih erupcija se desila 21. godine po Hidžri (644. poslije Isaa, a. s.), za vrijeme vladavine halife Omera ibn el-Hattaba, r. a., a druga 654. godine po Hidžri (1256. poslije Isaa, a. s.). Svakoj od ovih erupcija su prethodili brojni žestoki zemljotresi popraćeni zvukovima jakih eksplozija.

Posljednja vulkanska erupcija je vodila formiranju šest novih vulkanskih karti. Njegova lava se diže u visinu koja prelazi 23 km sa sjevera do juga i širi se sve dok ne dostigne područje koje pada na jug današnjeg aerodroma u Medini. Zatim se ona vraća na sjever, kao znak milosti ukazane stanovnicima Medine i ukazi­vanja časti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem (koji je pokopan u Medini), nakon što je ljude obuzeo veliki strah i panika.
U lavinom polju Hajber postoji više od 400 vulkanskih kra­tera, a većina ih je skorijeg datuma i aktivna. Više od 300 jedva primjetnih zemljotresa (mikroseizmi) zabilježeni su oko jednog od ovih kratera prije nekoliko godina. Ovo upućuje na činjenicu da se rastaljene stijene kreću ispod ove čunjaste formacije i prijete velikom vulkanskom erupcijom.
Naučne studije, koje su sprovedene u području Hidžaza, upu­ćuju da su vulkanske erupcije koje su formirale lavino polje Raht počele prije najmanje deset miliona godina. Područje je karakte­rizirano nizom vulkanskih erupcija isprekidanih relativno neak­tivnim periodima kao što je ovaj u kojem mi živimo.
Ovo znači da se ovo područje definitivno primiče periodu vulkanskih erupcija tokom kojih lava provali iz kratera i fisura, kao što su prije provaljivale, s milionima tona lave. Tada bi se područje ispunilo svijetlom i plamtećom vatrom dokazujući tako ono što je spomenuto u navedenom hadisu.
Lavino polje Hajber se također smatra najvećim vulkanskim brdom u Hidžazu, pošto prekriva površinu do 20.000 km², du­bine koja varira između 500 i 1000 metara. Ovo je posljedica nekoliko uzastopnih vulkanskih erupcija, od kojih se zadnja de­sila u centru lavinog polja gdje se nalazi većina nedavno formi­ranih vulkanskih kratera u pojasu koji se proteže nekih 80 km paralelno sa Crvenim morem, dubine koja dostiže nekih 15 km u prosjeku. Dva velika zemljotresa su zabilježena u lavinom poIju Hajber, jedan 460. godine po Hidžri, a drugi 654. godine po Hidžri. Posljednjem zemljotresu su prethodili zvukovi velike eksplozije, praćeni ogromnom vulkanskom erupcijom i seizmič­kim talasima koji su u prosjeku trajali po deset minuta u danu, u periodu od 5 do 6 dana. Snaga najvećeg talasa je bila 5,5 stepeni na seizmografu (Richterove skale). Te vulkanske erupcije su formirale veliki broj vulkanskih karata i izbacile milione tona la­ve na jug. Ove karte su i dalje podložne velikom broju blagih talasa, što pokazuje da su rastaljene stijene ispod vulkanskih čunjastih formacija još uvijek aktivne. Ovo potvrđuje činjenicu da je neizbježno da se velike vulkanske erupcije dese u Hidžazu u budućnosti znanoj samo Allahu. Ovo je svjedok istinitosti Pos­lanika, sallallahu alejhi ve sellem, i božanskom porijeklu onoga što mu je objavljeno.