Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara

Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara

 

Salahuddin El- Ejjubi je bio jedan od najvećih muslimanskih vladara
i vojskovođa. Njegova slava nije ostala samo na prostorima arap­skog svijeta nego je dosegla i do Evrope. On je bio taj koji je živio u doba krstaša u Palestini, protiv kojih je vodio borbu i na kraju izvojevao pobjedu nad njima, te ih protjerao iz islamskih zemalja.
Naime, evropski kraljevi su mobilisali svoje vojske iz raznih krajeva Evrope, i usmjerili ih na Palestinu, tvrdeći da muslimani sprječavaju kršćanske hodočasnike da posjete njihova sveta mjesta. Međutim, njihove tvrdnje bile su čista laž, jer su crkve bile otvorene i dostupne svima onima koji su ih željeli posjetiti, bez da ih muslimani ometaju u tome. Ali, krstaši nisu došli u ova područja iz tog razloga nego zbog nečeg drugog…
Krstaški pohodi su trajali stotinama godina tokom kojih su oni osvojili dijelove zemalja Šama u koje spadaju Sirija, Liban, Jordan i Palestina. Onda su svoje snage usmjerili na osvajanje Bejtul- Makdisa (Jerusalema).
Muslimani su se borili protiv krstaša dugo vremena kako bi ih protjerali sa područja koja su okupirali. Salahuddin je uspio da im nanese težak poraz u poznatoj bici kod Hittina na sjeveru Palestine. Takođe je uspio da 1187. god. Povrati Bejtul- Makdis iz ruku krstaša. Time je zatvorena posljednja stranica u vezi s okupacijom svetih mjesta od strane krstaša, nakon čega su počeli da se bespovratno vraćaju u svoje zemlje.
Prenesen je i jedan događaj koji se zbio između Salahuddina i kralja Ričarda Lavljeg Srca, koji je samo jedan primjer onoga što je krasilo Salahuddina od plemenitih svojstava i lijepog odgoja. Bio je dobar i plemenit i volio je činiti dobra djela, te nije pravio razliku između ugled­nika i običnog podanika.
Sada ćemo navesti slučaj susreta između Salahuddina i kralja Ričarda, onako kako se on i zbio:
Poznato nam je da su se između njih dvojice vodile mnoge bitke, a muslimanski vojnici su se borili protiv neprijatelja s velikom hrabrošću i požrtvovanjem, kako bi ih protjerali sa područja islamskih zemalja. Kada su se krstaši zamorili, tražili su primirje od muslimana, pa je pred Salahuddinom bila odluka ili da nastavi rat ili da prihvati primirje.
Naposlijetku, i pored toga što je ostvario pobjede u većini bitaka koje je vodio, sklopio je prim­irje sa Ričardom.
Nekoliko žena iz Ričardove familije željele su da posjete crkvu koja je bila na području koje su kontrolisali muslimani, pa su zatražile od Salahuddina dozvolu za to. On im je to dozvolio i na njihovom putu do crkve nijedan vojnik im nije pravio smetnje. Kada su bile u povratku do Salahuddinovih ušiju dopriješe njihove riječi daje Ričard bolestan od groznice koja gaje pogodila.
Salahuddinu je bilo vrlo lahko da ponovo otpočne borbu, koristeći ovu Ričardovu bolest i nepostojanje dostojnog vojskovođe koji bi ga zamijenio. Međutim, njegova čast i plemenitost nije mu dozvolila da iznevjeri primirje.
Salahuddin pozva nekoliko ljekara i obavi­jesti ih o Ričardovoj bolesti od groznice, a arapski ljekari su se u to vrijeme isticali i prednjačili u medicini. On im je naredio da načine lijek za Ričarda. Potom je Salahuddin uzeo lijek sa sobom i uputio se prema Ričardovom logru, i to u prat­nji svoga sluge i preobučen u odjeću ljekara. Kada je stigao do Ričardovog logora obratio se čuva­rima:
“Ja sam Ijekar i došao sam da liječim vašeg kralja!” Ali, krstaši ne povjerovaše u njegove riječi, nego povikaše:
“Salahuddin ne bi nikada poslao ljekara da liječi Ričarda. Ti si došao samo da ubiješ našeg kralja!” I spriječiše ga da uđe kod kralja.
Međutim, Ričard mu dozvoli da uđe rekavši onima koji su bili oko njega:
“Ja ću sigurno umrijeti ako mi ljekar ne da kakav lijek. Uvedite ga, možda će mi dati lijek od koga ću ozdraviti!”
Tri dana nakon početka uzimanja lijeka groznica nestade, a ljekar ode ne otkrivši ko je on zapravo.
Dvije vojske su se nakon toga sukobile u nekoliko bitaka. Ričard je potom slučajno doznao ko je zapravo bio onaj ljekar, i obznanio je da više ne želi da se bori protiv Salahuddinove vojske, rekavši:
“Ja se ne mogu boriti protiv onoga ko mi je spasio život. Kako da mi bude drago da ubijem onoga ko me spasio smrti?”
Ričard po drugi put sklopi primirje sa Salahuddinom i krenu za svoju zemlju Englesku. Na svom putu morao je proći kroz Francusku, čiji gaje kralj pomagao u Palestini. Francuski kralj ne učini ništa drugo do hapšenja Ričarda. Kada su stanovnici Engleske čuli šta se desilo njihovom kralju platiše ogromnu svotu novca za njegov otkup. Pogledajte razliku između ponašanja Salahuddina i ponašanja kralja Francuske! Salahuddinovi postupci su odisali milostivošću i tolerancijom što mu je nalagala njegova uzvišena vjera!

LAŽ ( Poučne Priče )

LAŽ ( Poučne Priče )

 

Ebu Asim (Asimov otac) je primio pismo od svoga sina:

Dragi oče:

Pišem ti ovo pismo nakon što se odužilo tvoje odsustvo od nas… Puno smo te poželjeli, a moja sestrica svake noći čeka da ti otvori vrata, ali…

Sto se tiče mene ja te nestrpljivo očekujem da primim poklon od tebe. Mora da se pitaš, zbog čega poklon?

Zar mi nisi obećao vrijedan poklon ako uspijem u školi?

I evo, prošao sam sa visokim ocjenama.

Piši nam kada se vraćaš i ne zaboravi moj poklon!

Tvoj sin Asim

Ebu Asim je primio pismo i kada je pročitao vijest da je njegov sin postigao izuzetan uspjeh u školi, suze skvasiše njegove obraze. Govorio je sam sebi:
“Još nekoliko dana i vraćam se svojima, ako Bog da!”
Nije mogao da se savlada od radosti pa je uzeo pismo i odnio ga do kolega na poslu te rekao: “Uzmi Muhammede i čitaj! Hvala Allahu, on nije iznevjerio očekivanja svoga oca! Dođi Fuade, da ti pročitam pismo svoga sina… Toliko sam ponosan na njega!”
Te noći, Ebu Asim nije mogao da spava te je ustao iz kreveta i napisao pismo:
Primio sam vijest o tvom velikom uspjehu pa mi je dunjaluk postao tijesan i brojim preostale dane svake sekunde. Biću kod vas u idući petak, ako Bog da. Međutim, neću biti sam. Sa mnom će biti poklon za tebe, a što se tiče samog poklona želim da te iznenadim njime.
Pripremi mi svjedočanstvo da obrađujem svoje oči. Ja sam dobro i sve vas selamim.

Ebu Asim

Kada je Asimova mama pročitala pismo njenog muža pocrveni i na njenom licu se mogao vidjeti bijes… Asim je shvatio šta je uzrok tome i pokušao se izvući ali ga prodoran povik njegove majke ukopa ne mjestu:
“Asime, šta si ovo uradio? Šta ćeš reći svome ocu kada se vrati, ti… ti lažljivče jedan! Javio si mu da si položio a ti si propao?! Kako će tvoj otac primiti tu vijest? Gubi mi se s očiju, ti lažljivče!”
Kada je Ebu Asim stigao u navedeno vrijeme, očekivao je da će Asim biti prvi koji će ga dočekati. Ali, on se poselamio sa svima i još čekao, a onda upita:
“Gdje je Asim?”
Asimova mama je šutjela i Ebu Asim na njenom licu nije mogao pročitati ništa. Pobojao se da se nešto nije desilo njegovom sinu. Ponovio je pitanje:
“Gdje je Asim? Je li bolestan?”
Supruga odgovori:
“Bolje bi bilo daje bolestan… On je u kući ali ne želi da ga vidiš!”
Prije nego stoje otac uspio da pita o razlogu za to njegova kćerkica progovori:
“Oče, on je propao. Slagao ti je sve…!”
Ebu Asim se osjećao kao da ga je veliki čekić udarao po glavi:
Asim je propao, propao, propao… on je lažljivac, lažljivac, lažljivac…
Što se tiče Asima on je shvatio veličinu grijeha koji je počinio. Steglo gaje u prsima a glava mu je postala teška. On ode do oca i baci se na njegova prsa te gorko zaplaka:
“Molim te da mi oprostiš, oče! Počinio sam grijeh, pa učini sa mnom šta hoćeš, ali ja nisam u stanju da uradim ništa više do ovo… oprosti mi oče, jesi li mnogo tužan zbog mene?”
Ebu Asim je odgovorio tihim glasom:
“Da, moja nada u tebe se raspršila!”
Asim reče:
“Učiću marljivo i obnoviti ovu godinu! Ja ću…”
Ebu Asim ga prekinu:
“Ja ne govorim o tvom propadanju u školi, mene je povrijedila tvoja laž. Asime, vjernik ne laže! Naš Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da je laž osobina licemjera. Vjernik nikada ne laže, da li si shvatio?”
Asim odgovori:
“Da, oče! Sve sam shvatio osim jedne stvari!”
Ebu Asim upitno podignu obrve, a Asim na brzinu reče:
“Još uvijek ne znam koji je to poklon koji si mi donio, dragi oče!“

Islam i nauka -Vatra Hidžaza doseže Basru (Zaglul en-Nedždžar)

Islam i nauka -Vatra Hidžaza doseže Basru (Zaglul en-Nedždžar)

 

Ebu-Hurejre, r. a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Neće nastupiti Čas sve dok vatra ne iziđe iz zemlje Hidžaza i ne osvijetli vratove kamila u Basri. “

Objašnjenje hadisa:

Ovaj hadis se odnosi na značajnu naučnu činjenicu povezanu sa oblasti Hidžaza (na Arabijskom poluostrvu), koja je otkrivena tek sredinom dvadesetog stoljeća, kada su geolozi počeli da cr­taju geološku kartu Arabijskog poluostrva. Ova karta je pokaza­la vulkansku izlučevinu (stjenovite fragmente i druge materijale izbačene iz vulkana) i lavu uz cijelu zapadnu obalu Arabijskog poluostrva. Ono se širi od Adena na jugu do Sirijskih visija na sjeveru, prelazi zemlju Hidžaza, Jordana i Palestine, prekrivajući svo ovo područje, za koje je procijenjeno da iznosi oko 180.000 km, i formirajući jedno od najvažnijih područja trenutne vul­kanske aktivnosti na svijetu.
Polovina ovog područja koja sadrži vulkanske izlučevine leži u zemlji Hidžaza (oko 90.000 km²) na kojoj postoji preko 13 područja lave. Većina ovih područja lave šire se uz istočnu obalu Crvenog mora, dubine koja varira između 150 do 200 km unu­tar Hidžaza. Vjeruje se da je lava prošla kroz brojna rasijedanja koja su paralelna sa smjerom Crvenoga mora, i sa kratera (otvo­ra) stotina vulkana na zapadu Hidžaza. Također se vjeruje da su ova rasijedanja i vulkani aktivni otkako su formirani pa sve do sada. Osim toga, tokom perioda aktivnosti ovi vulkani su pro- uzrokovali mnoge zemljotrese. Dim i vruća para su viđeni kako izlaze iz nekih od ovih vulkanskih kratera. Trinaest polja lave su smještena od juga do sjevera sljedećim redom: Es-Sirah, El-Birk, El-Bekum, En-Nevasf, Heden, El-Kešb, Raht, Ebu-Nar, Hajber, Išara, El-‘Ajrad, Eš-Sama, El-Hammad, kao i brojni drugi mali hirrati.
Medina se nalazi između lavinog polja Raht na jugu i lavinog polja Hajber na sjeveru. Lavino polje Raht se širi između Medine na sjeveru i doline Fatima na jugu, blizu Meke, preko područja oko 310 km u dužini i u prosjeku 60 km u širini, prekrivaju­ći tako područje od 19.830 km², prosječne dubine od 100 m, premda u nekim područjima ono može doseći i do 400 m.
U samom lavinom polju Raht postoji više od 700 vulkanskih kratera. Sjeverni dio lavinog polja, koji direktno pada na jug Me­dine, najaktivniji je dio ovog lavinog područja, jer je imalo više od trinaest vulkanskih erupcija i izbacivanja lave u posljednjih 15.000 godina (u prosjeku jedna vulkanska erupcija svakih 400 godina). Jedna od ovih erupcija se desila 21. godine po Hidžri (644. poslije Isaa, a. s.), za vrijeme vladavine halife Omera ibn el-Hattaba, r. a., a druga 654. godine po Hidžri (1256. poslije Isaa, a. s.). Svakoj od ovih erupcija su prethodili brojni žestoki zemljotresi popraćeni zvukovima jakih eksplozija.

Posljednja vulkanska erupcija je vodila formiranju šest novih vulkanskih karti. Njegova lava se diže u visinu koja prelazi 23 km sa sjevera do juga i širi se sve dok ne dostigne područje koje pada na jug današnjeg aerodroma u Medini. Zatim se ona vraća na sjever, kao znak milosti ukazane stanovnicima Medine i ukazi­vanja časti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem (koji je pokopan u Medini), nakon što je ljude obuzeo veliki strah i panika.
U lavinom polju Hajber postoji više od 400 vulkanskih kra­tera, a većina ih je skorijeg datuma i aktivna. Više od 300 jedva primjetnih zemljotresa (mikroseizmi) zabilježeni su oko jednog od ovih kratera prije nekoliko godina. Ovo upućuje na činjenicu da se rastaljene stijene kreću ispod ove čunjaste formacije i prijete velikom vulkanskom erupcijom.
Naučne studije, koje su sprovedene u području Hidžaza, upu­ćuju da su vulkanske erupcije koje su formirale lavino polje Raht počele prije najmanje deset miliona godina. Područje je karakte­rizirano nizom vulkanskih erupcija isprekidanih relativno neak­tivnim periodima kao što je ovaj u kojem mi živimo.
Ovo znači da se ovo područje definitivno primiče periodu vulkanskih erupcija tokom kojih lava provali iz kratera i fisura, kao što su prije provaljivale, s milionima tona lave. Tada bi se područje ispunilo svijetlom i plamtećom vatrom dokazujući tako ono što je spomenuto u navedenom hadisu.
Lavino polje Hajber se također smatra najvećim vulkanskim brdom u Hidžazu, pošto prekriva površinu do 20.000 km², du­bine koja varira između 500 i 1000 metara. Ovo je posljedica nekoliko uzastopnih vulkanskih erupcija, od kojih se zadnja de­sila u centru lavinog polja gdje se nalazi većina nedavno formi­ranih vulkanskih kratera u pojasu koji se proteže nekih 80 km paralelno sa Crvenim morem, dubine koja dostiže nekih 15 km u prosjeku. Dva velika zemljotresa su zabilježena u lavinom poIju Hajber, jedan 460. godine po Hidžri, a drugi 654. godine po Hidžri. Posljednjem zemljotresu su prethodili zvukovi velike eksplozije, praćeni ogromnom vulkanskom erupcijom i seizmič­kim talasima koji su u prosjeku trajali po deset minuta u danu, u periodu od 5 do 6 dana. Snaga najvećeg talasa je bila 5,5 stepeni na seizmografu (Richterove skale). Te vulkanske erupcije su formirale veliki broj vulkanskih karata i izbacile milione tona la­ve na jug. Ove karte su i dalje podložne velikom broju blagih talasa, što pokazuje da su rastaljene stijene ispod vulkanskih čunjastih formacija još uvijek aktivne. Ovo potvrđuje činjenicu da je neizbježno da se velike vulkanske erupcije dese u Hidžazu u budućnosti znanoj samo Allahu. Ovo je svjedok istinitosti Pos­lanika, sallallahu alejhi ve sellem, i božanskom porijeklu onoga što mu je objavljeno.

 

Islam i nauka – Arabija će postati zemlja livada i rijeka (Zaglul en-Nedždžar)

Islam i nauka – Arabija će postati zemlja livada i rijeka (Zaglul en-Nedždžar)

 Ebu-Hurejre, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alej- hi ve sellem, rekao:

“Sudnji čas neće nastupiti sve dok bogatstva ne bude u izobilju, toliko da, kada čovjek bude dijelio zekat od svoje imovine, ne bude mogao naći nikoga da ga prihvati od njega i sve dok Arabija ne postane zemlja livada i rijeka.”

Objašnjenje hadisa:

Ovaj plemeniti hadis je jedan od naučnih čuda pošto je dosti­gao kosmičku istinu koju su moderni naučnici otkrili prije ne­koliko decenija. Naučnici dvadesetog stoljeća su otkrili dokaze za činjenicu da je Arabija u početku bila zemlja dolina i rijeka. Klimatske studije ističu da će se ova gola pustinja vratiti u svoje prvobitno stanje, tj. bit će zemlja dolina i rijeka, jer je Zemlja kroz svoju dugu historiju podložna periodima klimatskih pro­mjena koje su se dešavale tokom jako dugih i uzastopnih vre­menskih perioda. Međutim, ove klimatske promjene se mogu i ubrzati i tako se neočekivano desiti. Naprimjer, prije stoljeće i pol geolozi su otkrili da su postojali periodi u zemljinoj historiji kada su ledene ploče bile izuzetno obimne. Ti periodi su poznati kao “glečerski ciklusi” (glacijalna i interglacijalna doba). Tokom ledenoga doba, led se raširio sa jednog ili sa oba Zemljina po­la prema ekvatoru i uzmicao više puta u jednom ciklusu. Mnoge teorije su postavljene da bi se objasnilo kako je Zemlja pogođena takvim glečerskim ciklusima. Sve ove teorije su dale zaključak da je to zbog manjka Sunčeve energije koja je doticala njenu površi­nu usljed određenih periodičnih promjena u obliku njene orbite oko Sunca i deklinacije njene osi od te orbite, kao i deklinacije od svoje osi. Kao dodatak ovome, dešavalo se pomjeranje kontinenata kroz različite klimatske zone usljed pomjeranja Zemljine kore.

Tokom širenja leda Zemljom, prostor velike geografske širi­ne pretvorio se u golu ledenu pustinju u kojima nije bilo života. Povrh toga, cijela pustinja od Mauritanije na zapadu do Central­ne Azije na istoku je svjedočila teškoj kiši. Tokom ovih kišovitih perioda formirane su sve isušene doline koje se danas mogu naći u pustinjama. Na naše iznenađenje, one su u prošlosti bile korita tekućih rijeka, a zatim su se isušile zbog manjka kiše. Zasigurno, ove doline je formirala tekuća voda.

Brojne studije su dokazale da je kroz posljednjih 3 5.000 godi­na Arabija prošla kroz sedam faza kiše, sa osam suhih faza između njih. Sve klimatske studije su pokazale da smo na početku nove faze kiše, čiji znakovi su očiti u širenju leda na sjevernoj hemisferi prema jugu i u primjetnom padu temperatura zimi. Da nije stalnog porasta u količini zagađenja okoliša koji omo­gućava rast toplotnog zadržavanja, mi bismo bili svjedoci širenju leda preko Sjeverne Amerike, Evrope i Azije. Za vrijeme kišnih faza, Arabija je bila puna livada i tekućih rijeka, a sve depresije su se pretvorile u jezera ispunjena životom. Suha zemlja je postala puna života, kao što je opisano u navede­nom hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čak je dokaza­no da pustinja Rub'u-l-Hali, koja se smatra jednim od najopus- tošenijih i najsuših mjesta na Zemlji, sadrži brojna isušena jezera i stare potoke zakopane ispod njenog pijeska. Ova jezera i potoci su nekada bili puni života i obilovali su vodom sve do vremena naroda Ada koji su boravili u južnom dijelu Arabije i utemelji­li materijalističku civilizaciju kojoj nema para. Ova civilizacija je uobičavala izvoziti suho voće, sjemena, tamjan, parfem, dr­vo, zlato i srebro u Evropu koja je u to vrijeme bila primitivna. Onda je došao poslanik Hud da ih pozove u monoteizam, da obožavaju samo Allaha, da se potpuno podređuju Njegovoj volji i da ispunjavaju Njegove zapovijedi, ali, narod Ad nije vjerovao svome poslaniku i ostao je arogantan. Allah, Najuzvišeniji, kaže:

“Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i zname­nja Naša su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.” (Fussilet, 15.-16.)

Materijalističku civilizaciju Ad su opisala dva drevna historičara. Prvi je bio Alexandria Ptolemy, bibliotekar Aleksandrijske bibli­oteke, koji je nacrtao rijeke koje istječu u pustinju Rub'u-l-Hali i sva jezera koja su se izlijevala u njih. Drugi je bio Grand Yelini, historičar rimske civilizacije. On je slikovito prikazao da civiliza­ciji Ad nije bilo ravne u njihovo vrijeme.

Posljednja faza teške kiše u Arabiji, u posljednjih trideset i pet hiljada godina, predstavlja kraj ledenog doba koje je obuhvatilo cijelu Zemlju tokom posljednjih dva miliona godina u uzastop­nim epohama širenja. Ovi periodi su ostavili jasne znakove na sadašnjoj površini Zemlje, posebno u sjevernoj hemisferi. Na­učnici su u stanju da identificiraju dvadeset epoha. Oni ističu da je svaka epoha trajala stotinu godina. Povrh toga, pola ovih epoha su bile proširenja leda, pomiješane sa deset epoha povla­čenja. Stoga, naučnici očekuju početak nove epohe leda u skoroj budućnosti (Allahovom voljom). Znakovi ovog perioda su oči­gledni.

Najduže od drevnih ledenih doba najvjerovatnije je doba gor­njeg karbona i perma koje je počelo prije otprilike 300 miliona godina. Ipak, ranije, prije oko 43 5 miliona godina, druga ledena ploča se širila od Brazila do sjeverne Afrike i preko cijelog puta do Jemena i Saudijske Arabije. Otprilike prije 600 miliona godina još jedno glečersko doba se desilo. Dokaz za ovo drevno ledeno doba je pronađeno u naslagama tilita, stijene koja se sastoji od stvrdnutih glečerskih naslaga.

Takvih činjenica čovjek je postao svjestan tek u posljednjih nekoliko decenija dvadesetog stoljeća. Nesumnjivo, kada naiđe- mo na takve činjenice u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postajemo u potpunosti uvjereni da je on posljednji Pos­lanik od Allaha koji je primio te činjenice od Svemogućeg Allaha.

Islam i nauka – Mjesec se raspolutio (Zaglul en-Nedždžar)

Islam i nauka – Mjesec se raspolutio (Zaglul en-Nedždžar)

 

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da su Mekelije tražile od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im pokaže čudo i on im ga je pokazao tako što je raspolutio Mjesec na dva potpuno odvojena dijela, tako da su čak mogli vidjeti pećinu Hira između njih. (Bilježi Buhari, Knjiga vrlina, hadisi 3365, 3579)

Objašnjenje hadisa:

Ovaj događaj su prenijeli brojni ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, među kojim su: Abdullah ibn Abbas i drugi. U indijskim i kineskim kalendarima je zabilježen događaj raspolućenja Mjeseca.

Prije nekoliko godina, dok sam držao predavanje na medicinskom fakultetu na univerzitetu Cardiff, u Walesu, jedan musliman mi je postavio pitanje o ajetima kojim počinje sura El – Kamer (Mjesec), o raspolućenju Mjeseca: da li se to smatra jednim od naučnih dokaza koji se spominju u Kur'anu i da li je otkriven ijedan naučni dokaz koji bi objasnio ovaj događaj.

Ja sam mu odgovorio da se ovaj događaj smatra jednim od najočevidinijih čuda koje se dogodilo kako bu podržalo Poslanika, s.a.v.s., kada su ga izazvali mnogobošci i nevjernici iz plemena Kurejš. On im je pokazao ovo čudo da bi dokazao da je on Allahov Vjerovjesnik. Čuda su neobični događaji koji krše sve uobičajene zakone prirode. Stoga, konvencionalana nauka nije u stanju da objasni kako se čuda dešavaju i da ona nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi ne bismo bili obavezni da vjerujemo u njih. Prema tome, mi vjerujemo da se događaj raspolućenja Mjeseca desio tačno prema riječima Uzvišenog Allaha, Koji je rekao:

” Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: ‘ Čarolija neprestana!’ Oni ne vjeruju (u ovaj Kur'an), i povode se za prohtjevima svojim. A sve je već određeno (prema vrsti djela: onoga koji čini dobra djela, njegova dobra djela će ga uvesti u Džennet, kao što će loša djela one koji ih čine uvesti u Džehennem).

I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate – mudrost savršena ( ovaj je Kur'an) – ali opomene ne koriste…” ( El – Kamer, 1. – 5.)

Kad sam završio svoj govor, jedan Britanac iz publike koji se zove Davud Musa Pidcock, vođa Britanske muslimanske stranke, upitao me može li nešto dodati mom odgovoru. Rekao je: ”Upravo ovi ajeti, kojima počinje sura El – Kamer, naveli su me da prihvatim islam kasnih sedamdesetih.” Ovo se dogodilo dok se bavio intenzivnim istraživanjem komparativnih religija i jedan od muslimana mu je dao kopiju prijevoda sa značenjem Kur'ana. Kada je po prvi put otvorio njene stranice, naišao je na suru El – Kamer, pročitao ajete sa početka sure i nije mogao vjerovati da se mjesec raspolutio na dva dijela koja su ponovo spojena, pa je zatvorio kopiju prijevoda i držao je postrani.

Gospodinu Pidcocku je 1978. godine bilo određeno Allahovom voljom da gleda emisiju o putovanjima u svemir, u kojoj je svima poznati britanski novinar James Burke primio tri američka naučnika koji su izučavali svemir. Tokom rasprave novinar je nastavio da kritizira prekomjerno NASA-ino trošenje (miliona dolara) na svemirske projekte dok postoje milioni ljudi na Zemlji koji gladuju, koji su bolesni i nepismeni. Svojim odgovorima svemirski stručnjaci su tvrdili da su upravo ova putovanja omogućila razvoj važne tehnologije koja se primjenjuje u medicinskim dijagnozama i liječenju, industriji, poljoprivredi i mnogim drugom poljima. Tokom ove debate oni su govorili i o prvom kročenju čovjeka na površinu Mjeseca i o tome da je to putovanje koštalo više od stotinu miliona dolara. Naučnici su dalje govorili da je ovo putovanje dokazalo naučnu činjenicu za koju, da su potrošili nekoliko puta više nego što su potrošili za putovanje pokušavajući ljude uvjeriti u to, niko im ne bi vjerovao. Ova činjenica je bila da se nekad davno Mjesec raspolutio i da je ponovo spojen, te da postoje brojni konkretni dokazi na površini Mjeseca koji bi to dokazali.

Gospodin Pidcock je dalje nastavio: ”Kada sam ovo čuo skočio sam sa svoje stolice i rekao da je to čudo koje se desilo prije hiljdu i četiri stotine godina da bi podržalo Muhammeda i da Kur'an o tome detaljno govori. Nakon ovog dugog perioda i u doba nauke i tehnologije, Allah zapošljava ljude (nemuslimane) koji su potrošili sav taj novac ni za šta drugo nego da bi dokazali da se uistinu ovo čudo desilo. Onda sam rekao sam sebi da ovo mora biti prava vjera, te sam se vratio prijevodu značenja Kur'ana i iščitavao sam ga neobuzdano. Baš ovi ajeti s početka sure El – Kamer se kriju iza mog povratka islamu.”

Ovo se dogodilo u vremenu kad su neki muslimani tvrdili da se raspolućenje Mjeseca još nije desilo i da je to jedan od dokaza budućeg svijeta, jer se na početku sure kaže: ”Bliži se Čas.” Oni zaboravljaju činjenicu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu kojeg bilježi imam Muslim, u predaji Sehla ibn Sa'da, r.a., da je Sehl rekao: ”Čuo sam kako Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

‘Poslani smo ja i Sudnji dan kao ova dva (pokazujući na blizinu spojivši kažiprst i srednji prst).’ ”

Oni koji negiraju događaj raspolućenja Mjeseca koriste nevalidne dokaze kojim podržavaju svoj stav, pa tako uzimaju ajet iz sure El – Isrā':

 ”A da ne šaljemo čuda (dokaze, znakove), zadržava Nas samo to što drevni narodi nisu u njih vjerovali.” (El – Isrā’, 59.)

Ovaj ajet nije upotrijebljen u pravom kontekstu pošto su se mnogi očiti dokazi i čuda desili za vrijeme života plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Neka je Allahov mir i blagoslov na Pečat poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg je Allah učinio da se Mjesec raspoluti na dva dijela, i to dvaput, kao počast njemu, da bi podigao njegov ugled i podržao njegovu Poslanicu (u njegovom narodu), a nama ostavio konkretan dokaz koji bi potvrdio da se ovo raspolućenje uistinu desilo.

Islam i nauka

Islam i nauka

Ova tema je posljednje vrijeme zauzela goruće mjesto na mnogim važnim naučnim skupovima kod muslimana. To nas je navelo da i mi ovaj prostor posvetimo istoj temi i usput pokušamo objasniti kako Islam gleda na nauku i da li ona potvrđuje istinitost Islama. Kao što znamo, prva objava Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bila je ”Uči, čitaj, saznaji novo”! Otkrivaj ono što ti nije poznato da bi se uzdigao, jer ljudski rod se razlikuje od životinja i drugih stvorenja upravo zbog posjedovanja razuma. „U ime tvoga Gospodara” neka je to učenje, „Koji stvara” (Prijevod značenja Alek, 1.), i o tome ga možemo poznati. Drugi kur’anski ajet o kojem će biti govora su riječi Allaha, dželle šanuhu: „Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći, znanja, mudrosti) u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi, o Muhammede, objavljeno) istina.” (Prijevod značenja Fussilet, 53.) Da je vjera Islam koju slijedi ummet Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, istina. Islam se zasniva na čvrstim temeljima i upravo zato, izabrali smo ovu temu, koja je jedna od mnogobrojnih o kojima treba da govorimo. Islam je nastavak onoga što je objavljivano poslanicima prije posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ono što je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), Musau (Mojsiju), Isau (Isusu) i drugim Allahovim poslanicima. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kao i svi drugi Allahovi poslanici, bio zadužen da ljudima pokaže i dokaže istinitost svoga poslanstva. Inače, da nije tog dokaza, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je Allahov poslanik i da ga je Allah poslao. I zato Allah, dželle šanuhu, Bog, Gospodar i Stvoritelj svih ljudi, daje svakom poslaniku dokaz u koji i preko koga će ljudi vjerovati, što znači da je taj poslanik, zaista od Allaha poslan. To nije tek puko vjerovanje bez koristi, već ima čvrstu potvrdu i dokaz u ljudskim saznanjima. Tako je mnogim poslanicima dao nadprirodne pojave ili mu’džize; Musau, alejhisselam dao je, kao što čujemo iz historije i potvrđenih izvora, da se njegov štap pretvarao u zmiju i to nije bila čarolija. Skupina židovskog naroda je vjerovala. Isau alejhisselem, Allah, dželle šanuhu, je podario da oživljava mrtve. Isto tako se desilo i sa Muhammedom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao posljednjim Božijim poslanikom. Ali, Gospodar svjetova mu daje kao dokaz nešto što drugi poslanici nisu imali. Nešto posebno, jer je i njegovo poslanstvo posebno. Poslanici prije njega su bili poslani samo svojim narodima i za određeni vremenski period, dok je on bio poslednji poslanik poslan svim ljudima donoseći posljednju Allahovu poruku. To znači da do Sudnjeg dana mora biti ljudima dokaz istinitosti tog vjerovanja. Kada pitamo (tadašnje) sljedbenike Isusa: ”Kakav vam je dokaz da je on Božiji poslanik? - Reći će - zato što je on mrtve proživljavao, zato što je to i to radio.” A kada pitamo muslimane ”Šta vam je dokaz da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Allahov poslanik? Odgovorit će: ”Prva kur’anska riječ, to je najveći dokaz”. A to je „ikre”, uči, čitaj, proučavaj, saznaj, doći ćeš do istine.
I zaista, u ovo današnje vrijeme nalazimo u Kur’anu i u hadisima Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savremena naučna otkrića i dokaze koji potvrđuju istinitost islama zasnovana na kur’anskim riječima, „pokazat ćemo im Naše dokaze u svemirskim prostranstvima”, (u onome sto je najdalje od ljudi) „i u njima samima (što je njima najbliže, u građi njihovog tijela) dok im ne bude potpuno jasno i dokazano da je to istina” (sa riječju „Naše” Allah, dželle šanuhu ukazuje na Njegovu veličinu, a nikako na mnogobrojnost jer je On Jedan Jedini i niko Mu nije ravan). Jer, slijepo vjerovanje ne vrijedi. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: „Slali smo poslanike svoje sa jasnim i čvrstim dokazima.” (Prijevod značenja Hadid, 25.) I zato, vjerovanje koje nema svojih dokaza, in nema svoje potvrde, ne treba da bude prihvaćeno. Najveći dokaz poslanstva ovog Poslanika, a istinitosti i ispravnosti, u isto vrijeme, našeg vjerovanja, kao muslimana, jeste Časni Kur’an. I to nije djelo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer za njega Uzvišeni kaže: „Ako ste u sumnji u ono što smo objavili Našem robu, onda recite jedno poglavlje slično tome.” (Prijevod značenja Bekara, 23.) „Allah svjedoči, da ono što je objavio tebi, da ga je objavio sa znanjem” (Prijevod značenja Nisa, 166.) i da to ima svoje čvrste dokaze i potvrde. „I reci: ‘Hvala Allahu, pokazat će vam dokaze Svoje (moći i postojanja), i znat ćete ih sigurno’.” (Prijevod značenja Neml, 93.) „To je doista opomena čovječanstvu i sigurno ćete znati da je to istina, nakon izvijesnog vremena.” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 88.) Generacijama će trebati vremena, makar to bilo i nakon hiljadu i četiri stotine godina nakon objave Kur’ana, kao što je slučaj sa nama, da shvate neke stvari koje su spomenute u ovoj savršenoj knjizi, a do Sudnjeg dana će biti izazov ljudima i predmet njihovog istraživanja. U hadisu, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se kaže: ”Svakom poslaniku Allah je davao dokaz u koji su ljudi vjerovali. A ono što je meni dato, jeste Kur’an. I zato mi je želja da imam najviše sljedbenika.” (El-Buhari) Taj dokaz, će se potvrđivati među ljudima kroz vijekove i generacije. Zato ukazujemo na jednu činjenicu našem muslimanskom narodu i svim drugima, da ono u što vjerujemo i slijedimo ima svoj čvrst temelj u provjerenim savremenim naučnim dostignućima u koje nema nimalo sumnje. Ovom prilikom navešċemo nekoliko primjera savremenih dostignuća iz raznih oblasti nauke koje se spominju u Kur’anu, kao dokaz ljudima, istinitosti Allahove Objave. I to ne samo kao dokaz, (jer dokaz sâm za sebe se ne postavlja), on ima svoj cilj i svrhu, a to je da ljudi prihvate upute Kur’ana, da vide da to nije samo knjiga kulture, već da je to knjiga našeg života i zakonik po kome treba i mora da se vladamo. Jer, kao što ćemo vidjeti, stoji na čvrstim temeljima “kao jedno lijepo drvo, čije je korijenje čvrsto (duboku u zemlji)”. Nema te teorije, vjerovanja i ideologije koja će ga iščupati iz korijena ili ga poremetiti. Islam ostaje trajan i nikakva teorija niti ideologija ga ne može zamijeniti. U isto vrijeme Islam govori o svemu, grane (toga drveta) su široko otišle u nebo. Daje svoje plodove uvijek, odredbom svoga Gospodara. (Prijevod značenja Ibrahim, 24-25.) Uvijek is Kur‘ana crpimo nova saznanja i ovo o čemu ćemo govoriti je samo jedan dio onoga što smo saznali is Kur’ana, a ima još dosta toga što nam je nepoznato, jer je to savršeni Allahov govor. Zato, nama ostaje poruka; prihvatimo se uzvišenih poruka Islama i bit ćemo sigurno uvijek u napretku.

Stvaranje Nebesa i Zemlje
“I nebo - kaže Allah - Mi smo ga snagom svojom stvorili, jer je za stvaranje Nebesa i Zemlje potrebna snaga, znanje i mudrost, “I Mi ga širimo”. Pogledajmo šta o tome kaže moderna nauka: “Otkriće teorije relativiteta i njena primjena u svemirskim istraživanjima koja su sprovodili Albert Einstein i Wilhelm de Sitter kao i neki drugi teoretičari, uporedo sa otkrićem ekstragalaktičke crvene sekcije (pomicanje prema dužim talasnim dužinama svjetlosti galaksija izvan Mliječnog puta) doveli su do zaključka 1920. da se udaljene galaksije odmiču i da se Svemir neprekidno širi (Encyclopedia Britannica, poglavlje Svemir, izdanje 1967). To je na stoljeća prije objavljeno Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada to ljudi nisu mogli nikako znati i shvatiti. Navedimo u ovom kontekstu riječi profesora Joshiro Koajma, upravnika opservatorije u Tokiju. On kaže: “Onaj ko je izrekao ovaj Kur’an, sve do u tančine zna šta se dešava u kosmosu.
“I zato je prva riječ bila: “Uči, čitaj i proučavaj”, saznat ćeš istinu gdje god živio i u kom god vremenu bio. “Zatim se uzvisio nad nebom”, dok je bilo u plinovitom stanju.” (Prijevod značenja Fussilet, 11.) “ve hije duhanun”, u času kada su nebesa i Zemlja bili u plinovitom stanju. Šta se nakon toga desilo? “Zar ne vide oni koji ne vjeruju”, (koji niječu istinu i poriču dokaze), da su nebesa i zemlja bili jedno, pa smo dali da se to rastavi (jednom eksplozijom) i sve smo živo od vode stvorili, pa zar nećete vjerovati?!” (Prijevod značenja Enbija, 30.) Pogledajmo kakvo objašnjenje za ovo ima moderna nauka: “Zgusnuti u toploti prvobitnog usijanog balona nalazila su se dva najjednostavnija elementa, hidrogen i helijum. Kako se oblak širio i hladio, nadmoć gravitacije nad masom dovela je do stvaranja galaksija i zvijezda. Kako su zvijezde emitovale toplotu, hidrogen i helijum su se modificirali i u kasnijem stadiju formirali teške elemente koji su zatim izbačeni u međuplanetarni prostor gigantskim eksplozijama koje su se pojavile smrću masivnih zvijezda. Prašina, sastavljena od teških elemenata, proizvedenih unutar zvijezda, akumulirala se i formirala planetarna jezgra od stijena i leda. Jedna takva planeta imala je dovoljno sreće da sadrži vodu u sva tri agregatna stanja.” (Enc. Britannica, pogl. Svemir) Ne možemo a da se ne zadivimo preciznosti kur’anskog teksta i velikom podudarnošću sa modernim saznanjima. Kako se u prošlom nevjerničkom sistemu kod nas nisu stidjeli da progovore jednu jedinu riječ protiv ove savršene vjere koja nosi ovakve dokaze?! A mogli su svašta govoriti jer su našu omladinu udaljili od pravih saznanja. Htjeli su od nas učiniti obične strojeve da radimo bez razmišljanja, da vjerujemo i da prihvatamo stvari bez čvrstih i jasnih dokaza.

Nastavit će se inšaAllah…..

 Iz predavanja: prof. Abdul-Medžida Ez-Zindanija.

 

 

Mudrosti propisivanja posta

 Svevišnji Allah pojasnio je ljudima Pravi put, propisao im propise čijom će sprovedbom ljudi jačati svoju vjeru u Allaha Uzvišenog, upotpunjavati svoj ibadet prema Njemu. Otuda nema nijednog ibadeta koji je Allah propisao ijudima a da taj ibadet nema svoju veliku mudrost. Poznaje ih onaj koji ima znanje, dok onaj ko nema znanja nije u mogućnosti da spozna mudrost propisanih ibadeta, i to je dokaz naše nemoći i naše manjkavosti, a ne dokaz nepostojanja mudrosti u određenom ibadetu, jer je nama dato malo znanja, kako kaže Uzvišeni Allah:

“A vama nije dato osim malo znanja.” (El-Isra, 85)

Uzvišeni Allah. propisao je ibadete, odredio kodekse ponašanja, kako bi ispitao Svoje robove koji od njih će biti pokoran Njemu, svome Gospodaru, a koji će biti pokoran svojim strastima i prohtjevima. Onaj ko prihvati Allahove propise širokih prsa, smirene duše, taj je pokorni Allahov rob, zadovoljan Njegovim šerijatom, on je onaj koji daje prednost Allahu nad svojim prohtjevima i strastima. Međutim, onaj koji ne prihvata Allahove propise, ne prakticira ibadete izuzev onih koji odgovaraju njegovim prohtjevima, taj je rob svojih strasti, nezadovoljan je Allahovim šerijatom, okreće se od pokornosti svome Gospodaru, svoje strasti učinio je vodičem i ne dozvoljava da one budu vođene, takav bi najviše želio da Allahov šerijat, Allahovi propisi slijede njegovu strast, i pored njegovog manjkavog znanja i neznatne mudrosti. Uzvišeni Allah rekao je:

“A kada bi Istina slijedila njihove strasti, njihove prohtjeve, nebesa i Zemlja i sve što je na njima propalo bi, bilo bi uništeno. Naprotiv, Mi im dolazimo s onim u čime je njihova slava, ali se oni od onoga u čem uje njihova istinska slava, okreću.” (EI-Mu’minun, 71)

Allahova mudrost ogleda se i u prepisivanju različitih ibadeta kako bi se ispitalo i provjerilo prihvatanje i zadovoljstvo, kako bi Allah ukazao na one koji istinski vjeruju. Uistinu, među ljudi ima i onih koji vjeruju u jedne propise, prihvataju ih i prakticiraju, međutim, negoduju zbog drugih propisa, preziru ih, zapostavljaju i odbacuju. Uzvšeni Allah propisao je propise koji su vezani za tijelo, tj. čovjek ih čini svojim tijelom, poput namaza, zatim je propisao ibadete koji su vezani za imetak koji je drag ljudskoj duši, poput zekata, a postoje i ibadeti koji su vezani i za čovjekovo tijelo i za imetak, poput hadždža i džihada, ali ima i ibadeta koji se odnose na ustezanje od dragih stvari i prohtjeva, kakav je ibadet posta. Ukoliko čovjek sve ove raznovrsne ibadete obavlja na ispravan i potpun način, bez prezira i zapostavljanja, žrtvuje svoje najvrednije, usteže se od svojih prohtjeva, i sve to obavlja iz pokornosti svome Gospodaru, slijedeći Allahove naredbe i očekujući nagradu od Njega, sve je to dokaz čovjekovog potpunog robovanja, potpunog predavanja, okretanja svome Gospodaru, to je dokaz njegove ljubavi prema svome Gospodaru, dokaz njegovog poštivanja i veličanja svoga Gospodara, pa se stoga s pravom može reći da je istinski rob Allaha, Gospodara svih svjetova. Kada nam je ovo jasno, vidjet ćemo da post ima mnoge mudrosti koje su zahtijevale da post bude jedan od temelja Islama, jedan od njegovih sastavnih dijelova.

- Jedna od mudrosti posta ogleda se u činjenici da je post ibadet koji čovjeka približava njegovom Gospodaru, ostavljanjem svega onoga što čovjek voli i za čime žudi: hrane, pića i snošaja. Ovim se jasno pokazuje istinitost čovjekove vjere, potpunost njegove pokornosti Allahu, snaga čovjekove ljubavi prema Gospodaru i nada u nagradu Uzvišenog Gospodara, jer čovjek ne ostavlja ono što voli, za čime žudi, osim radi nečega boljeg i većeg. Stoga, kada vjernik spozna da se Allahovo zadovoljstvo postiže postom, ustezanjem od pojedinih strasti i prohtjeva, daje prednost Allahovom zadovoljstvu nad svojim prohtjevima, ostavlja ih odmah žudeći za onim u čemu je istinska slast i smiraj njegove duše. I, sve to ostavlja radi Allaha. Shodno tome, kada bi većina vjernika bila zatvorena i kažnjavana samo da prekrši jedan dan ramazanskog posta bez ikakvog razloga, nikada to ne bi učinili. Ovo je jedna od najjasnijih i najvećih mudrosti posta.

- Mudrost posta jeste i to što se postom postiže bogobojaznost, kao što kaže Uzvišeni:

“O vjernici, propisuje vam se post. kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183)

Postaču se naređuje da u toku posta čini djela pokornosti i ustegne se od grijeha i loših djela, kao što Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Onaj ko ne ostavi lažni govor, rad po njemu, nepromišljene postupke, pa Allah nema nikakve potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.” (Buhari)

Zbog toga, kada god postač poželi da učini nešto loše, sjeti se da posti, pa post bude razlog za ostavljanje određenog djela. Upravo je zbog toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio postaču, ukoliko ga neko bude psovao ili grdio, da mu kaže da posti i da je postaču naređeno da se ustegne od psovke i grdnje, podsjećajući tako i sebe da posti i da ne ulazi u psovku i prepirku.

- Od mudrosti posta jeste i da se srce za vrijeme ramazanskog posta više posvećuje razmišljanju i spominjanju Allaha, subhanehu ve te’ala. Kada čovjek upražnjava svoje strasti, zaboravlja na Svevišnjeg Allaha, srce mu postaje grubo, tvrdo, često bude slijep kada je u pitanju istina, Allahova riječ. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da se umjereno jede i pije, pa je rekao: “Ademov sin, čovjek, neće napuniti goru posudu od svoga stomaka! Dovoljno je čovjeku nekoliko zalogaja da se održi uspravnim! A ako bude morao i više, onda neka jedna trećina bude za hranu, jedna trećina za vodu i jedna trećina za njegovu dušu.” (Ahmed, Nesai, Ibn Madže i Tirmizi i kaže da je hadis hasen-sahih. Hakim ga je ocijenio vjerodostojnim)

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Hanzafe El-Usejdijja – koji je bio i jedan od pisara Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Hanzala čini djelo nifaka – licemjerstva!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “A kako to?!” Rekao je: “Allahov Poslaniče, kada budemo kod tebe i kada nas podsjećaš na Vatru i Džennet, kao da ih gledamo svojim očima, a kada se vratimo svojim porodicama, djeci i potrebama, zaboravimo mnogo toga.” (Hadis) U hadisu se spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Međutim, o Hanzala, sat ovako, sat onako”, ponovivši to tri puta. Ebu Sulejman Ed-Darani, rahmetullahi alejhi, rekao je: “Doista kada čovjek ogladni i ožedni, srce mu se očisti i postane blago, mehko, a kada se zasiti, srce mu postane slijepo.”

- Od mudrosti prepisivanja posta jeste i da bogati spozna veličinu Allahove blagodati kojom ga je obasuo kada mu je podario imetak i porodicu, što je mnogima uskraćeno. Nakon toga, on zahvaljuje Allahu na tim blagodatima i sjeća se svoga brata nevoljnika, siromaha koji možda zanoći gladan, pa ga to podstiče da mu čini dobročinstvo, udjeljuje sadaku kojom će ovaj prekriti svoje stidno mjesto, obući se, i utoliti svoju glad. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najdarežljiviji čovjek, a posebno je bio darežljiv u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Džibril i s njim učio Kur’an.

- Mudrost posta ogleda se i u postepenom odgajanju duše, njenom obuzdavanju i usmjeravanju na ono što je bolje za nju i u čemu je njena sreća, jer, doista, duša je ta koja podstiče na zlo, osim one kojoj se smiluje Gospodar. Stoga, ukoliko se čovjek prepusti svojoj duši, ona će ga zasigurno odvesti u propast, ali ukoliko on ovlada njome, obuzda je, zasigurno će je odvesti do najuzvišenijih ciljeva.

- Mudrost posta također se ogleda i u suzbijanju loših osobina, suzbijanju oholosti sve dok se duša potpuno ne pokori istini i dok ne postane blaga u ophođenju s drugim stvorenjima, jer, doista, siti stomaci i uživanje sa ženama podstiču na oholost, uzdizanje nad drugima, kako nad stvorenjima tako i nad istinom. Jer, duša koja priželjkuje ove stvari, zalaže se na njihovom postizanju, pa kada ih doista i postigne, raduje se tome i uzdiže nad drugima, što zna biti razlog propasti, a sačuvan je samo onaj koga Allah sačuva.

- Od mudrosti posta jeste i to što se cirkulacija krvi smanji usljed gladi i žeđi, čime se smanji i kolanje šejtana ljudskim tijelom, jer šejtan se kreće krvotocima, kojima se kreće i krv, kao što se vjerodostojno prenosi od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dva Sahiha. Stoga se usljed posta smanjuju i šejtanske vesvese, strasti se, također, smanjuju, srdžbe je sve manje. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O skupino mladića! Ko je od vas u mogućnosti da ispunjava potrebe bračnog života, neka se oženi. To bolje pomaže obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A onaj koji to nije u mogućnosti, on neka posti, doista će mu post biti štit.” (Muttefekun alejhi)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje je ukazao na činjenicu da je post zaštita od strasti za spolnim odnosom.

- Od mudrosti posta jeste popravljanje zdravstvenog stanja, što se postiže smanjenjem unosa hrane u organizam, odmaranje probavnog sistema određeno vrijeme, odsustvovanje štetnih materija iz tijela itd. Uistinu nema mudrije i potpunije vjere od Allahove vjere, niti boljeg i korisnijeg vjerozakona za ljude od Allahovog vjerozakona – šerijata.

Izvor: “Ramazanska sijela”

Autor: Šejh Muhammed ibn Salih El-Usejmin

Priredio: Namik.E.Galijašević

Obrada: islam-iman.com